Svim domaćim naftašima opasnih namjera, onima koji to žele postati,
i zavedenim ljubiteljima ugljikovodika

Pozivajući se baš svaki put na vlastitu struku, najčešće navodeći kako o energetskim (čitaj: naftaškim i ostalim fosilnim) projektima ‘smije odlučivati isključivo (fosilnoenergetska) struka’, ignoriraju zapravo u potpunosti svaku drugu postojeću, redovito relevantniju struku, izuzev njihove vlastite. Dok im usporedno sve druge, objektivno važnije i životno prioritetne vrijednosti, osim materijalnih, baš i ne znače previše. U potpunoj zaslijepljenosti od pohlepe za profitom, u grabeži tuđeg, i u namjeri otimačine prirodi onog što je njeno, u planski svjesnom kolateralnom uništavanju čak i netaknutih i zakonima zaštićenih vrednota prirode i okoliša, zdravlja i života, kao i ustavno zajamčenih temeljnih prava svakog poštenog građanina, smeću posve s uma da ne znaju ništa o biolološkim zakonitostima i znanosti iz područja života mora, o ekologiji, o osnovama, temeljnim principima, modelima, sredstvima i ciljevima makroekonomike kao znanstvene discipline, usuđujući se ugrožavati k tome ne samo život mora i ljudi, i našu budućnost, već čak i cjelokupnu makroekonomiju države, radi isključivih uskogrudno interesnih motiva.

Odbijaju prihvatiti novo doba, a traže od svakog da se prilagodi njima

Premda se, gledajući na nas kao na kakve bijedne ‘obične smrtnike’ za njihov pojam nerijetko potcjenjujuće nižih primanja, nama jako vole predstavljati kao tobože ‘nedodirljivi, vrsni i veliki energetičari’, zapravo o stvarnom i aktualnom razvoju svjetske energetike, i o njenom napretku, ili ne znaju gotovo ništa, ili nas tako se pretvarajući nastoje uvjeriti kako znaju više, vjerujući ujedno i da smo svi mi ostali koji smo izvan domene proizvodnje ‘pretpovijesnih’ fosilnih goriva, potpuno slijepi, nepismeni i neinformirani. Bit će da su u toliko dubokom ‘grcanju’ u pohlepi za stjecanjem fosilnog profita zaista i sami sebe uspjeli uvjeriti u to kako su čak i u današnje vrijeme samo fosilna goriva jedini izvori energije i sirovina u proizvodnji, te da drugi izvori energije i sirovine još uvijek i dalje ne postoje.

Konačno, čini se kako im u potpunosti nedostaju spoznaje o ekonomici turizma i ugostiteljstva. Nažalost su izgleda još i slabije upućeni u slavnu povijest i kulturnu baštinu zemlje u kojoj su rođeni, odgajani, u kojoj su se možda tek slučajno zatekli, ili pak došli na svijet zahvaljujući svojim precima koji su naselili ove naše prostore upravo zbog predivnog mora i svega što ono može pružiti bez potrebe da ga se trajno uništi.

Ne brinite, neće se vidjeti s plaža (osim dok gore baklje). Zagađenja se ionako ne mogu vidjeti pod vodom.
A za slučajeve ekocida podmorja – imamo helikoptere.

U neupućenosti i neznanju

Repetitivnim ponašanjem, redovito prema istovrsnom obrascu, a svaki put uz preciznu proračunatost i pobude koristoljublja, lišeni osnovnih ljudskih načela tolerancije i suosjećanja sa životom mora i ljudi, samo nam pokazuju značajan ili potpun izostanak emocionalne inteligencije (u tolikoj mjeri da taj nedostatak sputava čak i prirodno im urođenu racionalnu inteligenciju), etičnosti, humanosti, pravednosti, poštenja i čistoće savjesti. Ne može se baš ni reći za njih da su objektivno informirani – jer da jesu, znali bi do kakvog je razvojnog stupnja danas već poodmakla energetika obnovljivih izvora, i kakve se već u današnje vrijeme realno i sasvim objektivno loše prognoze predviđaju za energetsku budućnost proizvodnje i iskorištavanja zagađujućih fosilnih energenata poput nafte, plina (i ugljena). I što nastavak i uporno neprirodno produljivanje takve tradicije ‘konvencionalne’ energetike već danas, a posebice dugoročno, donosi globalnim klimatskim promjenama.

Ne bi se baš reklo da osobito razumiju marketing – već toliko dugo vremena značajnu, a pogotovo u današnje doba presudnu disciplinu ekomomske znanosti, za koju bi se prije moglo reći kako im predstavlja pravi misterij ili čak apsolutnu nepoznanicu. Ali se zato rado upuštaju i u ovo, njima gotovo nepoznato područje, kada im god je potrebno zlouporabno iskoristiti naš marljivim radom stečen, a tako lako podložan nepotrebno nesuvisloj rastrošnosti, ‘društveni’ (proračunski) novac, ne bi li unajmili poznate (‘elitne’) propagandiste, koji u slučajno postignutoj nacionalnoj ‘slavi’ bez opravdane osnove (npr. političari koje bi podržavali kampanjom znali su i dobivati, ali puno češće izgubiti, a gubitak je za ‘najvećeg stručnjaka’ ipak nedopustiv) upravo prošlogodišnjom primjerom poražavajućeg potpunog kampanjskog neuspjeha popularizacije propalog projekta ugljikovodika, najbolje pokazuju kako novac nije isključiv, a još je manje presudan faktor uspjeha promotivnih aktivnosti.

Marketing je ipak jedno multidisciplinarno angažirajuće uvjetovano područje, koje zahtijeva znanje, stručnost i kompetentnost, poznavanje tržišnih segmenata i ciljnih grupa, iziskuje prilagođavanje, plansku strategiju djelovanja, i prepoznatljivu kvalitetu. Dobar i kvalitetan marketing ima za cilj osigurati dugotrajno zadovoljstvo, u našem kontekstu primatelja poruke i korisnika usluge. Dok je, nasuprot tome, loša plaćenička mutna kampanja obmane, računajući na uspjeh štetnog projekta temeljen na brzopletoj kratkoročnoj ali nenadoknadivoj obmani vlastitih građana, koji su toj istoj vladi svojom časnom tzv. ‘građanskom dužnošću’ ukazali svoje povjerenje, već u samom startu obilježena jasno očekivanim posvemašnjim neuspjehom, neovisno o zalud uloženim značajnim sredstvima iz našeg proračuna – koji bi trebao ispunjenjem izvorne uloge upravo građanima osiguravati dugoročno visok ili bar dostojanstven životni standard, zdraviji i sretniji život, te sigurniju budućnost.

…da, baš. Po njihovom, čak i u hrani i u pitkoj vodi, a bez nafte i plina ‘ne bi bilo života’. Pritom prešućuju koliko se u svijetu svakodnevno proizvede posve beskorisnih proizvoda iz tih istih ugljikovodika, radi kojih se također nažalost već desetljećima nepotrebno buše i onečišćuju mora, oceani i kopnena područja, ali i vode dugogodišnji krvavi ratovi diljem svijeta. Kadar iz groteskno lošeg spota ‘Reci DA Razvoju!‘ – vjerojatno najslikovitiji primjer preskupo plaćene, a svejedno u potpunosti promašene prošlogodišnje ‘kukavičke’ promotivne kampanje Agencije za ugljikovodike

Mutna naftaška posla

Bahati su u većini slučajeva, bezobrazni, prepotentni, napuhani, i pretežito nasrtljiva nastupa – posve očekivano, uglavnom u medijskom, ili pak pri online trolajućem (plaćenom?) nastupu, gdje i najveća kukavica u interesu fosilnog ‘napretka’, lako odglumi ako treba i ‘najvećeg junaka’. Čak i u početnom, naizgled bezazlenom pojavljivanju na stranicama vlastitih profila na društvenim mrežama, pribjegavaju koristiti uglavnom samodopadne objave (pojašnjenja radi, dovoljno je baciti pogled na njihove profile). Učestalo trolanje ne da im ‘nije mrsko’ – štoviše, u potpunom izostanku bilo kakve vlastite inicijative, u stanju su jedino kritizirati tuđe stvaralaštvo, baš kao što i pri vlastitim strukovnim aktivnostima znaju samo uništavati njima najmanje važnu prirodu i okoliš, ne bi li čim brže, i po njih što bezbolnije, makar i po dragocjenu prirodu i život najrazornije, dočepali se toliko željenog profita (ili bar sanjali o njemu), prisvajajući za sebe ono što najmanje njima pripada, redovito se pritom ponašajući potcjenjivački prema svima nama koji nismo naftaši ili interesno priklonjeni im lobisti nafte i tzv. ‘čistog prirodnog’ plina.

Čak nam poneki od njih znaju i bijednički smiješno zaprijetiti, primjerice konkretno ovih dana besmislenim ‘upozorenjem’ ‘da se maknemo s Facebooka’ – dakle s naše vlastite, izvorno kreativne, popularne i uspješne stranice, na kojoj redovito trolaju baš svaku našu sponzorirano oglašavanu objavu, što je financiramo iz vlastitih osobnih sredstava radi namjenskog cilja što šireg dosega prema javnosti, i time čim učinkovitijeg i masovnijeg informiranja građana. Učestalo, poput kakve pokvarene gramofonske ploče, vole nam prebacivati ‘neka radije zaustavimo tankere’ koji (jedino prema ‘vjerodostojno visokostručnim’ navodima naftaša, tj. njihovom općepopularnom spinu) tobože jamačno zagađuju Jadran znatno više no što bi to činila sva planirana buduća 30-godišnja bušenja nafte i plina (kao da naftaške tankere privlačimo mi, a ne naftaši), ili nas pak upućuju redovito na to da se bavimo svim drugim stvarima, samo da nikako ne smijemo kočiti ‘gospodarski razvoj’ temeljen na prljavim i općeštetonosnim projektima izraženo sebično podmukle struke neskrivenih ambicija zagađenja, po potrebi i svjesnog uništenja prirodnog okoliša, isključivo u svrhu prioritetnijeg im osobnog probitka.

Zagađenje mora kao posljedica erupcije nafte iz bušotine: Nakon rada platforme sukladno ‘najvišim okolišnim standardima sigurnosti’, slijedi najčešće promotivna improvizacija ‘čišćenja’ morske površine (brodovima čistačima, te raspršivanjem otrovnog disperzanta Corexita iz aviona po površini mora), kako bi se putem medija svjetskoj javnosti nastojala prikazati lažna slika spremnosti naftne kompanije za saniranje posljedica incidenata, sukladno tzv. ‘najvišim standardima zaštite okoliša i prirode’. Posljedice stradavanja života podmorja obično budu djelomično poznate jedino naftnoj kompaniji, putem s njene strane plaćene institucije koja ponekad provede istraživanje na manjem uzorku. Vrlo rijetko, i tada obično puno kasnije, podaci o rezultatima takvih istraživanja ponekad procure u javnost, dok o posljedicama većine zagađenja diljem svijeta javnost obično nikad ne uspije doznati stvarne razmjere počinjene štete.

Ako djelomično i možemo razumjeti razloge zašto im svi mi razumni građani, ipak ugrožavajući njihov prljavi naftaški profit, oduvijek smetamo, nije nam nikako jasno što su naftašima skrivile nedužne životinje, da ih svjesno i već toliko dugo vremena masovno truju i usmrćuju, ‘testirajući’ na njima naftaške ‘standarde zaštite i oplemenjivanja okoliša’.

Zaštita okoliša, prirode i životne sredine – po posebnoj recepturi naftaša, tzv. sukladno ‘najvišim standardima’!

‘Usporeni’ potpuno u shvaćanju, nisu nikako u stanju razumjeti da osobno protiv njih nemamo ništa. Samo neka se ostave mutnoga posla, i okane našeg Jadrana (i našeg kopna), i sve će biti tada ponovo u redu. Nikako da shvate, da na našem divnom i jedinom Jadranskom moru, ukoliko ustraju u planiranju i provedbi istraživanja i proizvodnje nafte i plina, ‘zaslužuju’ sve drugo izuzev dobrodošlice i poželjnosti.

Općenito, ponašaju se gotovo poput slijepaca – hineći ili možda istinski vjerujući u to i da smo svi mi ostali izvan njihove fosilne struke, također zaslijepljeni podjednako poput njih, te da živimo neinformirani i u potpunom neznanju. Da si možda nismo iz razloga što ne privređujemo naftaški osobni dohodak, u stanju priuštiti istinitu i objektivnu informaciju?

Labuđi pjev: Trovačima našeg okoliša ipak je odzvonilo – fosili su prošlost

Ah, ti ubogi naftaši opasnih namjera, i svi ti zavedeni štićenici ugljikovodika što im slijepo pogoduju, ne ustručavajući se i dalje ni trenutka od počinjenja kolektivne štete iz osobnog koristoljublja prljavih interesa manjine. U potpunosti zaslužuju epitet poznate izreke: ‘Tko ih ne zna, skupo bi ih platio’. Međutim, neovisno o tome što su na pronaftaške priče, njihove providne spinove, muljaže i predvidivo lažna obećanja nažalost nasjeli nesretnici naroda Nigerije, Mozambika, Gane, Konga, Venezuele, Perua, Kazahstana,… čak i dijela građana pojedinih regija bliske Italije, u ne tako dalekoj prošlosti. Ipak, neće ići ovdje, u zemlji u kojoj smo kroz povijest izlazili na kraj i s daleko opasnijim neprijateljskim osvajačima, a gdje nećemo danas s običnim naftaškim delinkventima i trolovima koji stvarno korisnima samo kradu vrijeme, dok istinski pobuđuju tek ‘gorko’ sažaljenje. U smislu da je zaista gotovo nevjerojatno što oduvijek, pa tako i danas, nažalost i takvi ljudi postoje među nama, okružujući nas svakodnevno u neposrednoj našoj blizini. Odnosi se isto i na sve te jadne, možda nekome ‘podobne’, no nama većini građana potpuno beskorisne političke plaćenike, što im plaću osigurava naš pošten ali uglavnom obezvrijeđen rad. Zato im poručujemo prijateljski, dok je još vrijeme, neka se probude iz noćne more zagađujućih tehnologija prošlosti, te napokon opamete i odustanu od planova i bolesnih projekata što su ih si umislili provesti na našem jedinom dragocjenom nam Jadranskom moru, kao i cjelokupnom našem kopnenom tetitoriju.

Već je danas prekasno i potpuno besmisleno poduzimati bilo što u kontekstu planiranja budućnosti temeljene na projektima ovisnim o iskorištavanju i proizvodnji fosilnih goriva. Još su nam manje potrebni novi osvajački ratovi i terorizam, novi egzodusi izbjeglica, još iovdje na našem prostoru kao budućem potencijalnom žarištu sukoba, motiviranih vojnim interesima radi naftaških fosilnoenergetskih resursa tragedije i smrti.

Nije li posebno zanimljivo, kako su redovito prvi i najgorljiviji lobisti novih fosilnoenergetskih projekata, nastojeći ih bjesomučno progurati gotovo pod svaku cijenu, upravo vladajući imućni političari pojedinih slabije razvijenih zemalja? Slučajnost? Ma kakvi, to je zbog ‘brige o novim radnim mjestima i blagostanju građana’.

Stoga preporučujemo prihvatiti činjenice objektivne stvarnosti, i dok je još vrijeme, ne srljati bez potrebe i suvislog smisla sve dublje u ‘ponor’ zastarjele i dokazano štetne, čak i vrlo opasne energetike fosilnog rudarstva u prevrijednoj i ranjivoj prirodi, danas, pred izazovima svedostupnih, zdravih, bezopasnih, a konkurentno i povoljnijih i učinkovitijih, jedinih istinski održivih čimbenika energetske neovisnosti – obnovljivih izvora energije.

PROTIVE se svakom razvoju osim fosilno podržanom – dok upravo mi jesmo ZA napredan znanstveno, ekološki i ekonomski utemeljen energetski razvoj!

Suprotno popularnim fosilnim objedama da smo uvijek protiv svega i svakog razvoja, mi naprotiv jesmo ZA svaku naprednu energiju i razvoj – ali za zdravu i čistu obnovljivu energiju, koja treba biti i sadašnjost, i naša budućnost. Kako bismo ovaj zadatak što ranije i brže ostvarili, i jedino takvim putem osigurali istinsku vlastitu energetsku neovisnost, potrebno je već sada, smjesta i potpuno zaustaviti, trajno odbaciti sve štetne, osobito dugoročne fosilne projekte, koji bi nas odvukli još dublje, možda i nepovratno, u ovisnost o fosilnim gorivima, siromaštvo, moguće ratne sukobe i potpunu propast. Prestanimo biti skladištem otpada stranih osvajača, budimo radije predvodnik i uzor susjednim zemljama, kad već oduvijek, a danas nikad kao ranije, upravo za održivi razvoj temeljen na obnovljivim izvorima, posjedujemo baš sve prirodno raspoložive prednosti – putem obilja raspoložive energije sunca i vjetra, većinu dana i sati tijekom čitave godine.

Umjesto pohlepom motiviranog zlouporabnog izrabljenja prirode, uz namjerno štetnu aktivnost, i time izvjesnu posljedicu uništenja i smrti prirode i nas, budimo radije pametni – sačuvajmo našu jedinstvenu prirodu u svoj njenoj ljepoti i vrijednosti, iskoristimo od nje ono najbolje i izvorno što nam svakome pruža, bez rizika i zagađenja, a za istinski razvoj i nekompromitirajući napredak, zaustavljanje klimatskih promjena. Za NAŠ neponovljivi Jadran, za zdravlje, za život, i dugotrajno sretnu budućnost!